MENU

Where the world comes to study the Bible

Report Inappropriate Ad

3. Šta nas KOVID-19 uči o evangelizaciji

Related Media

Kada čitam knjigu Djela apostolska i pokušavam objasniti brzi rast Crkve, najbliža analogiju koju vidim jeste ovo širenje virusa KOVID-19 u današnjem svijetu.

Poznajem misionara koji je imao privilegiju da igra važnu ulogu u eksplozivnom širenju evanđelja u jednoj dalekoj zemlji. Zato što je bio svjedok nevjerovatnog uspjeha u evangelizaciji, nekoliko misijskih organizacija ga je pozvalo da dođe i otkrije im tajnu takvog uspjeha. On je odbio sebi pripisati bilo kakvu zaslugu znajući da se tu radi o moćnoj manifestaciji suverene Božje milosti. Zahvaljujući doživljenom, stekao je potpuno novi uvid i pogled na knjigu Djela apostolska. Veliki broj obraćenja o kojima je čitao u toj knjizi više nije vidio kao rezultat strateških planova i programa koje su smislili i vodili apostoli. Naprotiv, sva ta obraćenja je vidio kao rezultat moćnog Božjeg djela, pri čemu su apostoli samo pokušavali pratiti ono što je Bog činio. Slično tom mom poznaniku, kada čitam knjigu Djela apostolska i ja pokušavam sva ta dešavanja sagledati na sličan način.

Razmislite samo o onom prvom događaju. Na dan Pentekosta, hiljade ljudi je iznenada povjerovalo u Krista. Iako je Duh Sveti u Jeruzalemu „rodio“ crkvu koja je prosto cvjetala, apostoli nisu osnovali komitet koji bi trebao izraditi strategiju za osvajanje ostatka svijeta za Isusa Krista. Uostalom, zar to nije bila zapovijed koju im je Isus ostavio:

18Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«” (Mt. 28:18-20)

Širenje crkve nije bilo pokrenuto misijskim odborom ili misijskom konferencijom, već progonom Crkve koji je otpočeo Stjepanovom smrću (vidi Djela apostolska 6:8-8:1, 11:19-21). Članovi Crkve su uglavnom bili rasuti posvuda, dok su apostoli ostali u Jeruzalemu (vidi Djela apostolska 8:1). Nisu apostoli pokrenuli evangelizacionu kampanju među poganima, već nepoznati bezimeni pojedinci koji nisu mogli evanđelje zadržati za sebe:

19Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.” (Djela apostolska 11:19-21)

Uznemirujuća činjenica jeste da prvih jedanaest apostola, ne samo da nisu bili agilni u nošenju evanđelja poganima, nego oni u tom smjeru nisu načinili nijedan jedini korak. Petar nije bio voljan ići u Kornelijev dom (vidi Djela apostolska 10:9-16), ali kada je ipak otišao i kada su ljudi u tom domu povjerovali u Krista, njegove kolege-apostoli su ga zbog toga pozvali na „raport“.

1Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3»Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!«” (Djela apostolska 11:1-3)

Mada je Petrovo objašnjenje bilo više nego dovoljno da opravda njegov postupak, i mada su drugi apostoli prepoznali Božju odluku da spase neznabošce baš kao i Židove, njihov teorijski i njihov praktičan pristup toj temi nije bio dosljedan.

„Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«” (Djela apostolska 11:18)

Evanđelje su poganima nosili Pavle i ljudi kao što su Barnaba, Sila, Timotej i Luka.

Dobro, možda pitate: „Kakve sve to ima veze sa virusom KOVID-19 i sa evangelizacijom?“ Pa razmislite o širenju virusa KOVID-19. Ljudi ne idu okolo voljno šireći ovaj virus na druge. Prosto se kreću, idu ovamo i onamo kao što su to i ranije činili, pa kada dođu u kontakt sa drugima, i ne znajući, prenose im virus. Ne postoje nikakve obuke i seminari o tome kako prenijeti virus. Nema ni potrebe za time. Virus ima svoj sopstveni način da to čini. Sve što mu je potrebno jeste da se ljudi druže i rade, prosto da žive svoje uobičajene živote.

Idealno – što vidimo u knjizi Djela apostolska – evanđelje se brzo širilo kroz ljude koji su živjeli, radili i bili u kontaktu sa drugima. Ti ljudi nisu smišljeno ili nasilno širili evanđelje, niti se njihova evangelizacija odvijala po nekom planu ili priručniku. (Nemojte me pogrešno razumijeti. Ja ne kažem da su metode i strategije u širenju evanđelja nešto što ne treba imati i razvijati, već samo da, naravno prema mom mišljenju, one nisu idealne.) Prosto vjerujem da kršćani trebaju govoriti o svojoj vjeri, ispunjavati se Svetim Duhom i živjeti u radosnom zajedništvu sa drugim kršćanima. Govorimo li o kršćanima I veka vidimo da su bili jednostavno preplavljeni, da je spasenje koje su našli u Kristu promijenilo njihove živote do te mjere da nisu mogli, a da o toj vjeri ne govore svima sa kojima su došli u kontakt. Za njih je evangelizacija bila ono što se događalo dok su slavili Boga i iskazivali radost koja ih je preplavila. Drugi su to posmatrali i „zarazili“ se.

44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spašenike.” (Djela apostolska 2:44-47)

Vjera puna radosti kakvu su imali novi vjernici prirodno je vodila u jedinstvo i darežljivost prema onima koji su bili u potrebi.

32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.” (Djela apostolska 4:32-35)

Danas se često može čuti ili pročitati kako je neki video „zarazan“. Ja vjerujem da je evanđelje iz knjige Djela apostolska bilo zarazno i molim se da ponovo postane zarazno; da izvrši globalni uticaj kroz Duhom ispunjene kršćane koji ne mogu biti ušutkani i čija vjera ne može biti ugašena. Neka Bog da da bude tako, na Njegovu slavu, a na spasenje mnogih. Hoćete li biti voljni širiti evanđelje i pomagati u izgrađivanju učenika Isusa Krista onako kako je Bog zapovjedio u Matejevom evanđelju 28:19-20?

Related Topics: Christian Life, Cultural Issues, Evangelism

Report Inappropriate Ad