MENU

Where the world comes to study the Bible

17. Egzegetski komentar 3. Ivanova 1-15

Struktura

3. Ivanova, poput 2. Ivanove, napisana je u standardnom epistolarnom obliku. Tek je malo kraća od 2. Ivanove (219 grčkih riječi u usporedbi s 245 za 2. Ivanovu), što je čini najkraćom knjigom Novoga zavjeta. Treća Ivanova započinje s tzv. praescriptio, odnosno uvodnom formulom (stihovi 1-2), koja spominje pošiljaoca i primaoca. To je jedino od tri Ivanova pisma koje je upućeno imenovanom pojedincu. Pozdrav, standardni dio uvodne formule, nije naveden, ali za razliku od 2. Ivanove pismo sadrži želju za dobro zdravlje (s. 2). Nakon toga slijedi glavni dio pisma, a to su u 3. Ivanovoj stihovi 3-14. Pismo završava zaključnom formulom (s. 15), koja uključuje pozdrave u ime drugih ljudi.728

Uvodna formula (s. 1-2)

1 Od starješine, mome dragom bratu Gaju, koga volim u istini.

Sažetak

Kao i u 2. Ivanovoj, autor o sebi govori kao o starješini. Ime primaoca, Gaj, bilo je vrlo uobičajeno ime u Rimskome carstvu i teško da bi se moglo reći kako je primaoc iz 3. Ivanove jednak onome Gaju kojeg vežemo uz Pavla (Rim 16,23; 1. Kor 1,14; Dj 19,29; 20,4). Taj je pojedinac bio dobro poznat autoru 3. Ivanove, ali nije sasvim sigurno jesu li se ranije osobno sreli, budući da je izvještaj o Gajevu ponašanju prema braći autor čuo iz druge ruke. Nije sasvim jasno ni je li Gaj pripadao istoj lokalnoj crkvi kao Diotref (s. 9) ili je sam bio vođa druge lokalne zajednice. Međutim, bjelodano je da je autor 3. Ivanove smatrao Gaja pravovjernim (s. 3) i vrijednim saveznikom u polemici s protivnicima koji su se odvojili i njihovom lažnom kristologijom.

Egzegetski detalji

Otkrivanje identiteta »starješine« u s. 1. Kao i kod 2. Ivanove 1, autora pisma koji se označava kao »starješina« poistovjećujemo s autorom 1. Ivanove, 2. Ivanove i Evanđelja po Ivanu, odnosno s apostolom Ivanom.729

Važnost autorove samooznake kao »starješine« u s. 1. Iako su se predlagala mnoga objašnjenja, još uvijek je vjerojatno da je ovaj naziv samooznaka autora za kojeg mislimo da je apostol Ivan.730

Otkrivanje identiteta Gaja, kojemu je pismo upućeno. Imamo malo pouzdanih podataka o identitetu osobe kojoj je upućena 3. Ivanova. Budući da je ime Gaj bilo vrlo rašireno u Rimskome carstvu, teško je povjerovati da se ovdje imenovana osoba treba poistovijetiti s bilo kojom drugom osobom istoga imena koju vežemo uz Pavla (1. Kor 1,14; Rim 16,23 [u oba se slučaja vjerojatno radi o istoj osobi]; Dj 19,29, Dj 20,4). Predaja iz četvrtoga stoljeća zapisana u Apostolskim statutima 7.46.9 (oko 370. g.) navodi da je Ivan apostol rukopoložio Gaja kao prvog pergamskog biskupa, ali to je prijeporno zbog relativno kasnoga datuma.731 Jedina sigurna informacija o ovom pojedincu mora se uzeti iz same 3. Ivanove, a tamo ne nalazimo mnogo toga. Očigledno je da je ta osoba autoru dobro poznata, ali nije sasvim sigurno jesu li se osobno sreli ili ne, budući da je izvještaj o Gajevu ponašanju prema braći autor primio iz druge ruke (s. 3). Nije sasvim jasno ni je li Gaj pripadao istoj lokalnoj crkvi kao Diotref (s. 9) ili je sam bio vođa druge lokalne zajednice, možda u blizini Diotrefove crkve. Međutim, bjelodano je da je autor 3. Ivanove smatrao Gaja pravovjernim (s. 3) i vrijednim saveznikom u polemici s protivnicima koji su se odvojili i njihovom lažnom kristologijom.732

Važnost prijedložnog izraza ejn ajlhqeiva/ (en alhqeia, »u istini«) u s. 1. Ova izjava slična je 2. Ivanovoj 1, iako ovdje nije pobliže određena kao što je tamo.733 To nije samo ekvivalent priloga (»istinski, iskreno«), nego se radi o teološkoj izjavi koja potvrđuje pravovjernost Gaja, kojemu je pismo bilo upućeno. »Istina« je autorov način aludiranja na teološku pravovjernost pred protivničkom prijetnjom.734

2 Dragi prijatelju, molim se da u svemu uspiješ i da budeš dobra zdravlja, kao što ti je duša dobro.

Sažetak

Autor potvrđuje da je Gaj duhovno dobro stajao (kao što ti je duša dobro). On se moli da Gajevo tjelesno zdravlje bude jednako dobro kao njegovo duhovno zdravlje.

Egzegetski detalji

Važnost činjenice da se autor obraća Gaju s »ljubljeni« u s. 2. Autor je već opisao Gaja kao »ljubljenog« (tw'/ ajgaphtw'/, tw agaphtw) u s. 1; isto će mu se obratiti i u stihovima 5 i 11 (*Agaphtev, Agaphte). Radi se o izrazu odmila koji izražava osobnu toplinu, slično kao kada ga autor koristi kao obraćanje u 1. Iv 2,7.

Značenje izraza u s. 2, kaqwV" eujodou'taiv sou hJ yuchv (kaqws euodoutai sou Jh yuch, doslovno, »kao što ti je duša dobro«). Imenica yuchv (yuch) koristi se deset puta u Ivanovu Evanđelju i dva puta u 1. Ivanovoj; od toga se šest upotreba nalazi u Evanđelju po Ivanu, a obje u 1. Ivanovoj odnose se na nečiji »život« (kao nešto što se može položiti). U Ivanu 10,24 i 12,27, yuchv (yuch) je onaj dio osobe gdje se doživljavaju emocije; nečija yuchv (yuch) napeta je ili vrlo nemirna. Drugim riječima, to je nematerijalni dio osobe za razliku od njegova tjelesnog postojanja. Tome nalazimo blisku paralelu kod Filona: »nahranjen mirom, on će otići, stekavši miran, vedar život…blagostanje u tijelu, blagostanje u duši (yuchv, yuch)… zdravlje i snagu… uživaju u krepostima.«735 Ekvivalentni suvremeni idiom bio bi govor o 'duhovnom' zdravlju kao suprotnom od tjelesnog zdravlja. Autor potvrđuje da Gaj uistinu duhovno dobro stoji i moli se da njegovo tjelesno zdravlje bude jednako njegovom duhovnom zdravlju, odnosno da Gaj tjelesno bude dobro kao što je duhovno dobro.736 Duhovno zdravlje treba biti mjerilo prema kojemu se mjeri nečije tjelesno zdravlje, a ne obrnuto.

Glavni dio pisma (s. 3-14)

3 Vrlo sa se obradovao kada dođoše braća koja posvjedočiše za tvoju istinu, baš kao što živiš prema istini.

Sažetak

Imenica istina u Ivanovim pismima možda se odnosi na ortodoksno kristološko vjerovanje (1. Iv 2,21-23; 4,2. 6; 5,10. 20; 2. Iv 7) ili na etičko ponašanje (1. Iv 1,6; 2,4; 3,18-19; 4,20). Ovdje se može odnositi na oboje. Svakako da autor 3. Ivanove pretpostavlja Gajevu pravovjernost i ne trudi se ispravljati njegovo vjerovanje. No, prema s. 5 (ispod) ono što autor pohvaljuje jest Gajevo vjerno služenje braći, putujućim misionarima kojima je bila potrebna podrška. Prema tome, u ovom kontekstu naglasak je na Gajevu ponašanju a ne na njegovoj kristološkoj doktrini.

Egzegetski detalji

Značenje autorove izjave Gaju, »dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu« u s. 3. Kada autor kaže Gaju da »braća dođoše i posvjedočiše za tvoju istinu« on očigledno govori o izvještaju koji je primio o Gajevu vjerovanju ili ponašanju. Međutim, teško je sa sigurnošću znati što autor misli pod »tvojom istinom« (sou th'/ ajlhqeiva/, sou th alhqeia). Imenica ajlhvqeia (alhqeia, »istina«) u Ivanovim pismima može se odnositi na ortodoksno kristološko vjerovanje (1. Iv 2,21-23; 4,2. 6; 5,10. 20 i 2. Iv 7) ili etičko ponašanje (1. Iv 1,6; 2,4; 3,18-19 i 4,20). Ovdje se može odnositi na oboje. Mnogi bi to vidjeli kao referenciju na Gajevu pravovjernu kristološku poziciju u svjetlu polemike s protivnicima koji su se odvojili i njihovom lažnom kristologijom. Autor 3. Ivanove svakako pretpostavlja da se Gaj drži pravovjerne (apostolske) kristologije, budući da se ne trudi ispraviti Gajeva vjerovanja u pismu. No, prema s. 5, ono što zaslužuje autorovu pohvalu je Gajevo vjerno služenje braći, putujućim misionarima kojima je bila potrebna podrška. Prema tome, u ovom određenom slučaju naglasak je na Gajevu ponašanju a ne na njegovoj kristološkoj doktrini. To se također podrazumijeva na temelju autorova spominjanja Gajeva »življenja u istini« na kraju trećega stiha, koje kao da više naglašava ponašanje, te činjenicu da je upravo od braće (samih putujućih misionara) autor čuo za Gajevu »istinu«. Ukoliko autor pohvaljuje Gajevu pomoć ovim misionarima, čini se mogućim da je to čuo od samih misionara. Posljednja rečenica: »baš kao što živiš prema istini« možda samo odražava sadržaj onoga što je autor čuo o Gaju od putujućih misionara.737 Međutim, vjerojatnije se radi o izjavi autorova pouzdanja da je ono što su misionari rekli o Gaju zapravo istina.738

4 Nemam veće radosti od ove: čuti da moja djeca žive po istini.

Sažetak

Autor 3. Ivanove možda govori o Gaju kao jednome od svojih obraćenika (kao što Pavao govori o »duhovnoj djeci« u 1. Kor 4,14-15; Gal 4,19; Flm 10), ali prije se radi o tome da autor sve pod svojim duhovnim autoritetom smatra svojom djecom.

Egzegetski detalji

Implikacija iza autorove izjave u s. 4 u odnosu na »moju djecu« (taV ejmaV tevkna, ta ema tekna). Budući da je tevkna (tekna, »djeca«) u množini, ovo je najbolje razumjeti kao općenitu autorovu izjavu. Podrazumijeva li upotreba tevkna (tekna) ovdje da je Gaj jedan od autorovih obraćenika? Iako Pavao može koristiti analogiju 'duhovnoga’ roditeljskog odnosa (usp. 1. Kor 4,14-15; Gal 4,19; Flm 10) ona se ne javlja nigdje drugdje u Ivanovim spisima u Novome zavjetu. Prije će biti da autor one pod svojim autoritetom smatra svojom 'djecom', što je dosljedno upotrebi izraza 'starješina' kada govori o sebi i u 2. i u 3. Ivanovoj.

5 Dragi prijatelju, pokazuješ svoju vjernost u onom što god činiš za braću (iako su stranci).

Sažetak

Obraćajući se Gaju riječima Dragi prijatelju, autor ga hvali za njegovu vjernu službu putujućim misionarima (braći), iako ih nije osobno poznavao (iako su mu bili stranci).

Egzegetski detalji

Značenje autorove izjave pistoVn poieiv" (piston poieis, doslovno »prakticiraš vjernost«) u s. 5. Kada autor kaže Gaju u s. 5, »pokazuješ svoju vjernost u onom što god činiš«, on ga hvali za njegovu vjernu službu putujućim misionarima (»braći«). Gaj im je pomagao, a oni su se sada autoru vratili s izvještajem o tome (s. 3). BAGD nudi prijevod »djeluješ odano« za izraz pistoVn poieiv" (piston poieis) u ovome kontekstu, što nije uobičajena upotreba, ali se ovdje dobro uklapa.739 Prijevod NET Biblije koji glasi »pokazuješ vjernost« sličan je tome. Budući da će autor zamoliti Gaja za dodatnu pomoć u vezi tih misionara u sljedećem stihu, ovdje počinje pohvaljujući Gaja za sve što je dosad učinio u tom pogledu.

Značenje izraza kaiV tou'to xevnou" (kai touto xenous, doslovno »i to strancima) u s. 5. Paralelan tom izrazu je izraz u stihu 1. Kor 6,6, gdje Pavao, optužujući neke korintske vjernike, veli: »... nego varate i zlo činite, i to [činite] svojoj braći!« Objašnjenje nalazimo kod Blassa i Debrunnera, gdje vidimo da kaiV tou'to (kai touto) znači »i to, i pri tom« ili »i posebice«.740 Ovdje bismo mogli prevesti s. 5: »…ti pokazuješ vjernost u onom što god činiš za braću – koji su ti pri tom stranci!« Tako je vjernost koju je Gaj pokazao pomažući putujućim misionarima koje je susreo još i posebnija zato što su mu oni bili stranci; nije ih osobno poznavao. Čini se da se radi o istim misionarima koje autor spominje u 3. stihu, a koji su autoru donijeli pozitivan izvještaj o Gajevoj gostoljubivosti, jer se njihov pozitivni izvještaj ponovno spominje u sljedećem stihu u vezi s autorovom molbom za dodatnu pomoć misionarima u vrijeme kada to piše.741

6 Oni su pred crkvom posvjedočili za tvoju ljubav. Dobro ćeš učiniti ako ih pošalješ na put kako je dostojno Boga.

Sažetak

Misionari su se vratili i obavijestili autorovu matičnu crkvu o Gajevoj potpori (tvoju ljubav). Autr sada pita za dodatnu pomoć od Gaja dok se misionari pripremaju po drugi put ići na putovanje.

Egzegetski detalji

Referent »crkve« (ejkklhsiva", ekklhsias) spomenut u s. 6. Na koju »crkvu« autor ovdje misli? Crkvu u kojoj je Gaj, crkvu u kojoj je autor, neku drugu lokalnu crkvu gdje se nalaze »braća« ili na 'univerzalnu' crkvu, odnosno crkvu općenito? Budući da s. 3 sugerira da su »braća« došla i svjedočila u autorovoj crkvi o onome što je Gaj za njih učinio, čini se najvjerojatnijim da je »crkva« koja se ovdje spominje također autorova, odnosno crkva u kojoj se trenutno nalazio.742 Ne možemo isključiti ostale mogućnosti, ali se čine nepotrebno kompliciranima.

Značenje autorove izjave u s. 6, »dobro ćeš učiniti ako ih pošalješ na put kako je dostojno Boga«. Ovdje autor, pošto je pohvalio Gaja za njegovu vjernu službu putujućim misionarima u prošlosti,743 sada traži dodatnu pomoć u sadašnje vrijeme. Čini se da se misionari spremaju po drugi put posjetiti područje gdje se nalazila Gajeva crkva, s tim da su tamo već jednom bili i vratili se s dobrim izvještajem o tome kako im je Gaj pomogao. Sasvim je moguće da oni sa sobom nose ovo pismo kao 'pismo upoznavanja'. U skladu s tim se predlagalo da je Demetrije jedan od tih putujućih misionara, možda i vođa njihova izaslanstva, a autor ga službeno 'predstavlja' Gaju, budući da je posljednji put kada je bio tamo, bio »stranac« (s. 5).744

Glagol propevmpw (propempw) često se koristi u Novome zavjetu u smislu opskrbljivanja misionara svime što im je potrebno kako bi nastavili putovati do sljedeće postaje (Dj 15,3; Rim 15,24; 1. Kor 16,6; 16,11; 2. Kor 1,16 i Tit 3,13). To je gotovo tehnički naziv za takvu aktivnost; BAGD ga u ovome i sličnim kontekstima definira kao »pomoć na nečijemu putovanju u obliku hrane, novca, sređujući pratioce, način putovanja itd., poslati nekoga na put.«745 Ova upotreba glagola dio je razloga zašto smo označili »braću« spomenutu u s. 3, 5, 6, 7, 8 (i moguće 12) kao ‘putujuće misionare'. Drugi razlog navodi se u sljedećem dijelu.

7 jer su radi 'Imena' krenuli na put, ne prihvaćajući ništa od pogana.

Sažetak

‘Ime’ se odnosi na Isusovo ime. Putujući misionari koji su bili poslani u borbu protiv lažnog učenja protivnika koji su se htjeli odvojiti nisu prihvaćali ništa od pogana, što će reći, od nekršćana. Njihova misija nije bila evangelizacija, nego se bavila unutranjom polemikom o kristologiji.

Egzegetski detalji

Značenje izraza uJpeVrtou' ojnovmato" (Juper tou onomatos, »radi 'Imena'«) u s. 7. Ovaj se izraz gotovo sigurno odnosi na neki oblik misionarskog djelovanja. Glagol ejxevrcomai (exercomai, »Idem naprijed«) koristi se u opisu Pavlovih putovanja u Djelima 14,20, i u pogledu njegova polaženja na drugo misijsko putovanje u Djelima 15,40. Ponovno, poput glagola propevmpw (propempw) u prethodnom stihu, to sugerira misijsku aktivnost. Nešto je teže odrediti tko je ‘Ime’ radi kojega su ovi misionari krenuli na putovanje. Predlagale su se tri mogućnosti: (a) ime Božje, što sugerira nekvalificirana imenica s određenim članom. U rabinskoj literaturi »Ime« je česta zamjena za Tetragramaton, odnosno yhwh, ime Božje, koje je bilo previše sveto da bi se izgovaralo. To bi odgovaralo logici 3. Ivanove, budući da je u prethodnom stihu autor uputio Gaja da pošalje misionare na put »kako je dostojno Boga«. (b) Neki su shvatili »Ime« kao samooznaku Ivanove zajednice, ili kao referenciju na kršćanski cilj općenito, ili kao način označavanja kršćana prije no što se naziv »kršćanin« počeo široko upotrebljavati. (c) Tumačenje koje većina komentatora smatra najboljim veli da je ovo referencija na Isusovo ime.746 Pavao koristi sličan izraz u Rim 1,5, a u 1. Iv 2,12 autor je napisao: »jer su vam oprošteni grijesi zahvaljujući njegovu [Kristovu] imenu«. Ivanovo Evanđelje također spominje vjerovanje »u Isusovo ime« (1,12; 3,18).

Od ovih mogućnosti, druga se čini najmanje vjerojatnom, posebice u nedostatku značajnih dokaza za takvu upotrebu. I prva i treća dolaze u obzir, te se zapravo uzajamno ne isključuju. Moguće je da je šira kršćanska zajednica koristila izraz »Gospodin« za Isusa (Rim 1,9; 1. Kor 12,3;, Fil 2,9-11 itd.), ali da je među kršćanima unutar Ivanove zajednice korišten tetragramaton ili »Ja jesam« u odnosu na Isusa. Ta je tendencija sigurno moguća u svjetlu upotrebe tog izraza u Evanđelju po Ivanu. Drugim riječima, »Ime« u 3. Iv 7 bi se u konačnici odnosilo na Božje ime yhwh, no budući da je Isus bio Bog (usp. Iv 20,28), te u svjetlu upotrebe izraza »Ja jesam« u Ivanovu Evanđelju, ne bi se radilo o nedosljednosti kada bi se to ime koristilo i kao oznaka za Isusa.

Identifikacija ejqnikw'n (eqnikwn, »pogana«) u s. 7. Riječ ejqnikov" (eqnikos) javlja se samo četiri puta u Novome zavjetu (ostala tri su u Mt 5,47; 6;7 i 18,17). Ovdje je to gotovo istoznačno s puno uobičajenijim e[qno" (eqnos, koristi se oko 162 puta u Novome zavjetu). Oboje se odnosi na pogane. Budući da se ovdje radi o pomaganju putujućim misionarima i nema nikakve naznake da autor želi zabraniti primanje potpore od pogana koji su se obratili na kršćanstvo, riječ se sigurno odnosi na nežidovske nevjernike, tj. pogane. Putujući misionari koji su bili poslani u borbu protiv lažnog učenja protivnika koji su se odvojili nisu prihvaćali ništa u smislu potpore od pogana. Nije sasvim jasno zašto su trebali odbiti pomoć od nekršćana, iako znatan broj tumača vidi mogućnost da ih ljudi pobrkaju s misionarima koji su predstavljali poganska božanstva.747

8 Dakle, mi smo dužni podupirati takve ljude, kako bismo postali suradnici u suradnji s istinom.

Sažetak

Prvo lice množine ovdje je inkluzivno (uključuje)—autor govori o sebi, Gaju i svim pravim kršćanima koji trebaju postati suradnici u suradnji s istinom podupiranjem nastojanja putujućih misionara (takve ljude) dok se oni trude oduprijeti lažnom učenju i odgovoriti na krivovjerje protivnika koji su se odvojili.

Egzegetski detalji

Referent hJmei'" (Jhmeis, »mi«) u s. 8. Očito da autor ne govori samo o sebi koristeći prvo lice množine ovdje, budući da se radi o pomaganju putujućim misionarima. To je u opreci s poganima (ejqnikw'n, eqnikwn) spomenutima u prethodnom stihu, i zato se najbolje može razumjeti kao inkluzivno za sve prave kršćane: autora, Gaja i sve prave kršćane. Svi pravi kršćani trebaju podupirati nastojanja tih putujućih misionara dok se oni trude oduprijeti lažnom učenju i odgovoriti na krivovjerje protivnika koji su se odvojili.

Snaga i značenje i{na (Jina)-rečenice u s. 8. Jina-rečenica upućuje na rezultat takvog pomaganja putujućih misionara: kršćanin koji im pomaže na bilo koji način u njihovim nastojanjima postaje suradnik u suradnji s istinom. Iako je dativ th'/ ajlhqeiva/ (th alhqeia, »s istinom«) donekle teško klasificirati, čini se (što odgovara sun-prefiksu imenice koja se pobliže određuje) da upućuje na određenu vrstu suradnje s »istinom« koja je na djelu preko misionara.748 Postoji presedan u Ivanovoj literaturi za razumijevanje »istine« kao personificirane (Iv 8,32; »istina će vas osloboditi«; moguće također 1. Iv 3,19). Jasnije rečeno, 1. Iv 4,6 identificira Svetoga Duha kao »Duha istine«, što je karakterizacija koja se ponavlja u 1. Iv 5,6. Tako se čini vjerojatnim da je »istina« koja je na djelu preko misionara ovdje u konačnici Sveti Duh, koji djeluje preko njihovih nastojanja. Tako kršćanin koji ih podupire postaje suradnik s Duhom samoga Boga.

9 Pisao sam nešto crkvi, ali Diotref, koji voli biti prvi među njima, ne priznaje naš autoritet.

Sažetak

Čini se da je Diotref utjecajna osoba (možda vođa) u lokalnoj crkvi koju Gaj poznaje, ali kojoj sam ne pripada. Ivanov opis Diotrefa kao onoga koji voli biti prvi među njima sugerira bahatu osobu, a to je pokazao kada je odbio priznati autorovu raniju pisanu komunikaciju. Vjerojatno se autorova pisana komunikacija ticala putujućih misionara (vidi sljedeći stih) i Diotref je odbio priznati autorov autoritet koji mu je dopuštao da se umiješa u zbivanja.

Egzegetski detalji

Crkva kojoj je autor, po svojim riječima, nešto napisao u s. 9. Crkva spomenuta ovdje, za koju autor veli da će je možda posjetiti (s. 10) nije ona koja se spominje u 6. stihu, a kojoj autor, po svemu sudeći, pripada (ili u čijem je vodstvu). No, u kojem je odnosu ova crkva u s. 9 prema Gaju kojemu je pismo upućeno? Ponekad se sugerira da je Gaj pripadao toj crkvi, ali se to ne čini vjerojatnim, jer autor koristi zamjenicu u trećem licu kada govori o ostalim članovima crkve (aujtw'n [autwn, »među njima«]). Da je Gaj jedan od tih, bilo bi mnogo prirodnije upotrijebiti zamjenicu za drugo lice: »Diotref, koji voli biti prvi među vama (uJmw'n, Jumwn)«. Tako se čini mogućim da Gaj pripada (ili je u vodstvu) jednoj lokalnoj crkvi, dok Diotref pripada drugoj – crkvi koja je Gaju poznata, ali kojoj on ne pripada.749

Otkrivanje identiteta Diotrefa i zašto se opisuje kao oJ filoprwteuvwn (Jo filoprwteuwn, »koji voli biti prvi«) u s. 9. Čini se da je Diotref utjecajna osoba (možda vođa) u lokalnoj crkvi koju Gaj poznaje, ali kojoj sam ne pripada.750 Opis oJ filoprwteuvwn (Jo filoprwteuwn, »[onaj] koji voli biti prvi«) sugerira da je arogantan što se vidi i na njegovu ponašanju: on odbija priznati pisanu komunikaciju koju autor spominje na početku s. 9 (te tako nije priznao autorov apostolski autoritet). Nadalje (s. 10), on odbija iskazati bilo kakvo gostoprimstvo putujućim misionarima što je autor već spomenuo. Bilo je prijedloga da opis oJ filoprwteuvwn (Jo filoprwteuwn, »koji voli biti prvi«) samo pokazuje da je Diotref tražio prvenstvo ili položaj u ovoj crkvi, a još uvijek nije došao ni do kakvog pravog autoriteta. No, njegova djela ovdje sugeriraju nešto drugo: on može odbiti ili zanemariti ranije autorove pisane upute (s. 9), i ima mogućnost izbaciti druge ljude iz crkve ukoliko iskažu gostoprimstvo putujućim misionarima (s. 10).

Značenje oujk ejpidevcetai hJma'" (ouk epidecetai Jhmas, »ne priznaje nas«) u s. 9. Budući da glagol ejpidevcomai (epidecomai) može značiti »iskazati kome gostoprimstvo«751 bilo je prijedloga da je sam autor prethodno pokušao posjetiti Diotrefovu crkvu, ali su ga odbili. Međutim, ništa u kontekstu ne upućuje na prethodan neuspješan posjet, ali u s. 9 on otvoreno spominje prethodnu pisanu komunikaciju koju je Diotref ili ignorirao ili izostavio. *Epidevcomai (epidecomai) može također značiti »odbiti priznati« u smislu odbijanja nečijeg autoriteta752 a takvo značenje bolje odgovara kontekstu ovdje: Diotref je odbacio autoritet autora koji mu je dopuštao da se umiješa u situaciju oko putujućih misionara (možda zato što je Diotref vjerovao da autor nije imao nikakvu lokalnu nadležnost u tom pitanju).

10 Zato ću mu, ako dođem tamo, privući pozornost na ono što čini – donosi neopravdane optužbe protiv nas zlobnim riječima! To mu nije dovoljno, pa ne samo da odbija primiti braću, nego onima koji bi to htjeli učiniti smeta te ih izbacuje iz crkve!

Sažetak

U pogledu Diotrefa autor 3. Ivanove upozorava: budući da Diotref nije priznao autorov autoritet, autor će razotkriti Diotrefovo ponašanje ukoliko dođe u posjet. Budući da je Diotref nepravedno optuživao autora, autor će protiv Diotrefa podići vlastite optužbe.

Egzegetski detalji

Referent diaV touvto (dia touto, »zato, prema tome«) u s. 10. To se odnosi na prethodne autorove izjave, gdje on navodi razloge zašto će razotkriti Diotrefova zla djela dođe li u Diotrefovu crkvu. Budući da Diotref nije priznao autorov autoritet, autor će razotkriti Diotrefovo ponašanje ukoliko dođe u posjet. Uvjet treće vrste (ejavn e[lqw [ean elqw, »ukoliko dođem, dođem li«]) vjerojatno upućuje na stvarnu autorovu nesigurnost u pogledu toga hoće li posjetiti Diotrefovu crkvu ili ne.753 No, ukoliko to učini, podići će sljedeće optužbe protiv Diotrefa pred crkvom: (1) Diotref je uključen u širenje »nepravednih optužaba« protiv autora »zlobnim riječima«; (2) sam Diotref odbija prigrliti braću (putujuće misionare); (3) Diotref smeta drugima u crkvi koji žele pomoći misionarima; i (4) Diotref izopćava iz crkve ljude koji pomažu misionarima. (Sam Diotref nije nužno imao vrhovni autoritet u lokalnoj crkvi da izopći ove ljude, ali je možda bio odgovoran za pokretanje kolektivnog djelovanja protiv njih.)

11 Dragi prijatelji, nemojte oponašati ono što je zlo nego ono što je dobro. Tko dobro čini, od Boga je: tko čini zlo, nije vidio Boga.

Sažetak

Izjava ne oponašajte ono što je zlo nego ono što je dobro jasno upućuje na Diotrefovo ponašanje. Na temelju toga se podrazumijeva da autor barem dovodi u pitanje iskrenost Diotrefove vjere (tko čini zlo, nije vidio Boga).

Egzegetski detalji

Značenje autorova poticaja »Ne oponašajte ono što je zlo, nego ono što je dobro« u s. 11. To se jasno odnosi na Diotrefovo zlobno ponašanje. Autor potiče Gaja (želeći da on nastavi pomagati misionarima) da ne slijedi Diotrefov loš primjer, nego da učini ono što je ispravno. Na temelju toga se može podrazumijevati da postoji opreka između Diotrefova lošeg ponašanja i Demetrijeva dobrog ugleda (on se spominje u sljedećem stihu); ali čini se vjerojatnijim da je Demetrije jedan od putujućih misionara (možda i vođa među njima), a ne vođa lokalne zajednice koji je, za razliku od Diotrefa, podupirao misionare.

Značenje zaključne misli u s. 11: »tko čini dobro, od Boga je«. Ta izjava u obliku je asidentona; njen neočekivani uvod povećava naglašenost. Izjava ponavlja čestu Ivanovu temu ponašanja kao pokazatelja iskrene vjere, a nalazimo je u 1. Iv 3,6. 10; 4,7 i 4,20, te u Ivanovu Evanđelju 3,17-21. To bi onda impliciralo da se dovodi u pitanje iskrenost Diotrefove vjere, budući da je očigledno učinio »ono što je zlo« (s. 9-10). Iz Ivanova nazivlja jasno je da je izraz »nije vidio Boga« jednak izrazu »nije iskreni kršćanin«.

12 Demetriju u prilog svi svjedoče, pa čak i sama istina. I mi mu svjedočimo u prilog, a znaš da je naše svjedočanstvo istinito.

Sažetak

Po svoj prilici, Demetrije je netko koga Gaj nikada nije sreo. Ugled mu je vrlo dobar. Vrlo je vjerojatno da je on bio vođa među putujućim misionarima. Autor 3. Ivanove Gaju preporuča Demetrija.

Egzegetski detalji

Otkrivanje identiteta Demetrija iz s. 12. Čini se da je to netko o kome je Gaj čuo, ali čiji mu karakter nije poznat. Dakle, autor piše Gaju kako bi svjedočio o Demetrijevu dobrom karakteru. Čini se da će Demetrije doći u Gajevu crkvu i trebat će mu gostoprimstvo i pomoć, i zato autor piše kako bi ga preporučio Gaju i kako bi 'garantirao za' njega. Teško je saznati nešto više o Demetriju s bilo kakvom sigurnošću, ali autor je spreman snažno i osobno pristati uz njega. Demetrije je vrlo vjerojatno bio vođa izaslanstva putujućih misionara i možda je čak on bio taj koji je nosio ovo pismo Gaju. Pisanje pisama upoznavanja koja su nosili predstavnici ili misionari u novozavjetnim vremenima također ima potvrdu u Pavlovim spisima (1. Kor 16,3).

13 Imao bih ti reći mnogo toga, ali ne želim ti pisati crnilom i perom.

Sažetak

Kao i u 2. Iv 12, autor kaže da Gaju ima mnogo toga reći (pisati), ali ne želi to priopćiti pisanim putem.

Egzegetski detalji

Značenje izraza u prenesenom značenju »crnilom i perom« u s. 13. Ovo je paralelno s 2. Iv 12, što sugerira da se su oba pisma bila napisana u otprilike isto vrijeme kao i u sličnim situacijama. Autor govori Gaju da mu ima još toga reći, ali to ne želi učiniti pismenim putem: radije bi s njim razgovarao u četiri oka (s. 14).754 Čini se da autor predviđa, odnosno očekuje osoban posjet Gajevoj crkvi u skoroj budućnosti. To je možda isti posjet koji se spominje vezano uz Diotrefa u s. 10. Gajeva crkva i Diotrefova crkva možda su bile u istome gradu ili u susjednim gradovima, tako da autor smatra da će ih obje posjetiti na istome putovanju.

14 Ali se nadam da ću te brzo vidjeti i da ćemo usmeno razgovarati.

Sažetak

Stih 14 pokazuje autorovu želju da s Gajem razgovara usmeno, a ne preko pisma: čini se da autor očekuje osoban posjet (ćemo usmeno razgovarati) Gajevoj crkvi u skoroj budućnosti (vidi prethodni dio).

Zaključna formula (s. 15)

15 Mir bio s tobom. Pozdravljaju te prijatelji ovdje. Pozdravi mi prijatelje tamo po imenu.

Sažetak

Autor završava pozdravima sličnima 2. Iv 13.

Egzegetski detalji

Važnost upotrebe fivloi (filoi, »prijatelji«) u s. 15. Ovaj zaključni pozdrav analogan je 2. Iv 13: »Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.« Moguće je da oznaka fivloi (filoi) upućuje na to da se radi o Gajevim osobnim prijateljima koji šalju pozdrave, no ukoliko je tako, donekle iznenađuje činjenica da se njihova imena ne spominju, posebice kada autor upućuje Gaja da »pozdravi prijatelje tamo po imenu«. Ovo je vjerojatnije alternativa ajdelfoiv (adelfoi, »braću«) kao ranokršćanskoj samooznaci, posebice unutar Ivanove zajednice ljudi. Moguće je da je nastalo u Ivanovoj zajednici na temelju Isusova učenja u Ivanu 15,13-15: »Vi ste moji prijatelji kada učinite što vam zapovijedam.«


728 Donekle je drukčija analiza R. W. Funka o strukturi 3. Ivanove: uvod (s. 1-2); zahvaljivanje (s. 3-4); piščeva molba (s. 5-8); prezbiterov 'dolazak’ (s. 9-10); paraneza (s. 11); preporuka (s. 12); zaključak (s. 13-15) ("The Form and Structure of II and III John,” 429).

729 Vidi 2. Ivanovu 1 za daljnju raspravu ovog naziva.

730 O nekoliko mogućih objašnjenja autorove upotrebe ovog naslova raspravljali smo kod 2. Ivanove 1.

731 Kao što je Dodd primijetio, nema ranih dokaza za takvu identifikaciju (The Johannine Epistles, 156).

732 Vidi raniji odjeljak »Protivnici i njihovo učenje u 1. Ivanovoj« za daljnju raspravu i sažetak protivničkih stajališta koja vidimo u Ivanovim pismima.

733 Vidi odjeljak Otkrivanje identiteta 'svih onih koji znaju istinu’ u s. 1« gore.

734 Vidi odjeljak »Referent ejn touvtw/ (en toutw, »ovim«) u 3,19« gore.

735 Philo, Who Is the Heir 58.285.

736 Neki tumači ovo su shvatili kao implikaciju da Gaj možda nije bio najboljega tjelesnoga zdravlja (npr., Smalley, 1, 2, 3 John, 346).

737 Tako Schnackenburg, The Johannine Epistles, 292-93.

738 Tako Bultmann, The Johannine Epistles, 98, n. 6. Haas, et al. (A Translator’s Handbook, 150) i Marshall (The Epistles of John, 84) ostavljaju otvorenom mogućnost oba tumačenja.

739 BAGD 665 s.v. pivsti" 1.b.

740 BDF §§290(5) i 442(9).

741 Usp. Dodd, The Johannine Epistles, 159.

742 Tako Smalley, 1, 2, 3 John, 349.

743 Vidi odjeljak »Značenje autorove izjave pistoVn poieiv" (piston poieis, doslovno ‘prakticiraj vjernost’) u s. 5« gore.

744 Vidi odjeljak »Otkrivanje identiteta Demetrija spomenutog u s. 12« dolje.

745 BAGD 709 s.v. propevmpw 2.

746 Tako, npr. Smalley, 1, 2, 3 John, 351.

747 Usp. Dodd, The Johannine Epistles, 160; Schnackenburg, The Johannine Epistles, 295, n. 119; Smalley, 1, 2, 3 John, 351.

748 Vidi dalje o ovom izrazu kod D. R. Halla, “Fellow-Workers with the Gospel,” ExpTim 85 (1973/74): 119-20; usp. također Haas, et al., A Translator’s Handbook, 153.

749 Usp. Dodda, koji je predložio da je Gaj bio član druge susjedne crkve, ali ne one kojoj je pripadao Diotref (The Johannine Epistles, 161).

750 Što smo objasnili u prethodnom dijelu.

751 BAGD 292 s.v. ejpidevcomai 1.; glagol se koristi s tim značenjem u sljedećem stihu.

752 BAGD 292 s.v. ejpidevcomai 2.

753 Iako Westcott značenje ejavn e[lqw uzima kao vremensko (»kada dođem«) i smatra da ne implicira nikakvu u sumnju u autorov stvarni dolazak (The Epistles of St. John, 240).

754 Vidi dio »Značenje izraza ne želim to učiniti crnilom i perom’ u s. 12« 2. Ivanove za daljnju raspravu o sličnom izrazu tamo.

Report Inappropriate Ad